Osnovna škola Vjekoslav Parać Solin

Naša učenica Mihaela Šimac iz 4. b razreda osvojila je 2. nagradu za literarni rad na natječaju Sferice 2024. godine koju dodjeljuje Društvo za znanstvenu fantastiku iz Zagreba SFera. Njezina priča pod naslovom "Legenda o Mačkobotu i Robopiliću" bila je među najboljima u konkurenciji učenika nižih razreda. Čestitamo Mihaeli! Priču možete pročitati u nastavku...

LEGENDA O MAČKOBOTU I ROBOPILIĆU

     U nepredvidivom Svemiru, na planetu Crim živio je mačak po imenu Mačkobot. Imao je vlastitu tajnu bazu i bavio se istraživanjem drugih planeta. Trebale su mu tri godine da dođe do spektakularnog otkrića da nije sam u Svemiru! Evo što se dogodilo:
        Na Crimu se pojavilo neobično jaje, a kada se raspuknulo iz njega je izašlo biće prekriveno perjem, metalnog kljuna i nogu. Ispuštalo je zvukove slično onima koji su se čuli iz Mačkobotovog računala. Bio je to Robopilić. Odmah su se sprijateljili, Mačkobot je naučio Robopilića sve što zna o Svemiru i odlučili su zajedno istraživati druge planete.

       Zaključili su da im za njihova istraživanja treba raketa jer kako bi drugačije mogli posjetiti druge planete i  putovati po sto svjetlosnih godina. Mačkobot se dosjetio da uzmu meteor i zalijepe spremnike kisika na njega i dok kažu „keks“ bit će tko zna gdje. Ali gdje bi mogli pronaći meteor i spremnike s kisikom? Blup je bio planet najbliži Crimu. Bio je toliko blizu da je bilo dovoljno ispružiti ruku ili nogu u zrak i već bi bio tamo. Na Blupu su pronašli meteor taman kakav im treba. Trebala su im još četiri spremnika s kisikom, dva za polazak i dva za povratak. S lakoćom su prebacili meteor na Crim. Kada su otvorili vrata Mačkobotove tajne baze, ugledali su neko stvorenje okrenuto leđima kako upisuje čudne podatke. To je bila lisica. Malo su se zabrinuli jer je nisu poznavali. Rekla im je da se zove Mimi i da dolazi s planeta Zemlje. Mačkobot nikad nije čuo za taj planet, a Robopilić je odmah upitao ima li tamo spremnika s kisikom. Mimi je kimnula da ima, pa su se ukrcali u njenu letjelicu.

     Tek što su poletjeli, počela je padati jaka kiša meteora. Letjelica je bila oštećena i morali su se spustiti na neki nepoznati planet. Mimi se brzo oporavila od naglog slijetanja i počela popravljati letjelicu. Ni ona ni Robopilić nisu primijetili da Mačkobot nije ušao u letjelicu s njima i zaputili su se na Zemlju. Na Zemlji je bilo kisika koliko hoćeš i Robopilić je napunio nekoliko spremnika. Bio je zabrinut zbog Mačkobota. Mimi je imala prijatelja astronauta Matka koji je po njihovoj priči zaključio da je Mačkobot vjerojatno na Mjesecu. Odletjeli su do njega. Na svu sreću bio je živ i zdrav!

       Opet su se vratili na Zemlju i upoznali se s mnogim ljudima. I ljudi i druga bića u Svemiru su mislili da su sami, ali su pogriješili. Svemir je bio nepredvidiv i pun neobičnih stvorenja. Odlučili su da će oni koji žive na Zemlji ponekad živjeti na drugim planetima u Svemiru, a Svemirci će živjeti na Zemlji. 

       Mačkobot i Robopilić su tako ostali neko vrijeme na Zemlji, a zatim su se vratili na planet Crim sa spremnicima kisika. Zakačili su ih na meteor koji su uzeli s Blupa i nastavili su svoje istraživanje. Kad god im se isprazne spremnici, spuste se nakratko do Zemlje i uzmu nove. 

     Ako nekada na noćnom nebu vidite neobičan sjaj, sjetite se da su to možda oni, lete zajedno na meteoru u potrazi za novim planetima.

Mihaela Šimac, 4. b