preskoči na sadržaj

Osnovna škola Vjekoslav Parać Solin

Login
Tražilica

Ispis potvrda
Plakati za dušu

Priloženi dokumenti:
Plakati.pdf

Sigurna mreža - Kviz

Online nastava

Arhiva - online nastava

eTwinning

EU - Kutak za učenje

 

Hrabri telefon

Savjeti logopeda
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Logopedija i poremećaji govorno-jezične komunikacije
Autor: DIANA Burazin, 21. 12. 2016.

Logopedija je znanost koja se bavi prevencijom, otkrivanjem, dijagnosticiranjem i tretmanom poremećaja humane komunikacije pod kojom se podrazumijevaju svi oni procesi i funkcije koji su povezani s produkcijom govora, te s percepcijom i produkcijom oralnoga i pisanoga jezika, kao i oblicima neverbalne komunikacije (definicija Europskog udruženja logopeda – CPLOL).


Poremećaji govorno-jezične komunikacije obuhvaćaju poremećaje:

- govora

- jezika

- glasa

- ostali poremećaji ( autizam, mentalna retardacija –MR, cerebralna paraliza-CP, sluh)

Učestalost govornih poremećaja:

Do 35 % u dobi do 5 godina
Do 5% u dobi od 5-21 godine

Osnovne vrste poremećaja:

Poremećaji artikulacije ( fonološki poremećaji – dislalija)
Poremećaji tečnosti govora – mucanje , brzopletost , bradilalija
Poremećaji  glasa –disfonije
Poremećaji jezičnog izražavanja –afazije i disfazije

 

Kako prepoznati poteškoće govorno-jezične komunikacije:

- govor nije u skladu s dobi djeteta

- govor je teže razumljiv

- dijete ima poteškoće u komunikaciji s drugima

- dijete nedovoljno razumije govor

- dijete ne čuje dobro

 

Dislalija je poremećaj izgovora glasove u djece.

Mnogi se često pitaju kako se usvajaju glasovi. Tako se može reći da pri pojavljivanju glasova vlada određeni red, tj. glasovi imaju svoju razvojnu liniju. U razvojnoj liniji prvi se javljaju vokali (samoglasnici) : a, e, i, o, u i konsonanti (suglasnici): p, b, m, t, d, n, k, g. Kao primjer možemo navesti trogodišnje dijete koje neke od tih glasova izostavlja ili zamjenjuje s drugim glasom ili ih izgovara iskrivljeno, te tada možemo govoriti o poremećaju glasa ili skupine glasova. Nadalje, dijete u toj dobi može pravilno izgovarati i sljedeće glasove: j, f, v, h, l, a, e, i, o, u, a glasovi: s, z, c, š, ž, č, ć, đ, dž, r, lj, nj  još mogu biti nejasni, tj. mogu biti iskrivljeni. Ali i ti se glasovi u starijoj dobi "čiste" i to dolazi po skupinama u određenoj kronološkoj dobi. Glasovi: s, z, c bi morali biti pravilno izgovoreni već u djece od četiri i pol godine, te glasovi: š, ž, č, ć, đ, dž bi se morali čisto izgovarati u dobi od pet godina. Pogrešan izgovor glasa lj i njegova supstitucija, tj. zamjena najčešće glasom l, tolerira se do kraja četvrte godine, a glasa nj i njegove zamjene glasom n do tri i pol godine. Glas r se tolerira do dobi od četiri i pol godine. 

Potrebno je naglasiti, da ne usmjeravanje pažnje na postojanje problema, u ovom slučaju poteškoća u izgovoru, i pravovremeno ne uključivanje u terapiju, može se kasnije negativno odraziti na sposobnost usvajanja i savladavanja vještina čitanja i pisanja istog djeteta. 

Mucanje je smetnja u normalnoj fluentnosti i vremenskom modelu govora koja nije u skladu s dobi osobe, a karakterizirana je čestim pojavama jednog ili više od sljedećih obilježja:

ponavljanja glasova ili slogova ( t-t-t-tata,  ba-ba-bazen)
odugovlačenje glasova (nnnnn-ešto)
interjekcije ( govorna umetanja)

Tijek javljanja mucanja

98% mucanja počinje prije 10 godine
najčešće u dobi od 2. do 7. godine
prvo javljanje između 2. i 3. godine -  fiziološko mucanje. Najbolji savjet koji mogu dati roditeljima jest da ignoriraju problem koji su primijetili, da ne govore pred djetetom o mucanju, ne ispravljaju govor niti zahtijevaju ponavljanja nepravilno izgovorenog.
najkritičnije i najčešće je u dobi od 5  godina
može se javiti sa polaskom u školu ili u vrijeme puberteta
vrlo rijetko u odrasloj dobi ( npr. zdravstveni poremećaji ili stres)
popratni simptom živčanih oboljenja (rat, požar, potres i sl.)

Brzopletost je poremećaj brzine i razumljivosti govora.

Ako govorimo o brzopletosti u dječjoj dobi, to je obično neuredno i nemirno, ali simpatično, vedro i otvoreno dijete. Vrlo teško prihvaća norme okoline. Ponaša se prirodno, ne poštujući pravila koja su u biti prisile. Jede kad je gladno, spava kad mu se spava, zaboravlja se oprati, obući uobičajene dijelove odjeće. Vrlo teško se uklapa među djecu jer mu svaka igra brzo dosadi pa se može asocijalno ponašati. Obično mu je govor neprihvatljiv te postaje objekt poruge. Neuredno jede, diže se sa stola, ne sluša što mu se govori. U školi su to djeca koja brbljaju, dižu se iz klupe, šeću razredom izazivajući opći smijeh, no ona to ne čine zato što su zločesta ili nepristojna, nego jednostavno zaboravljaju gdje su i kako se trebaju ponašati. Zaboravljaju zadaće, knjige, pa i torbu, a da ne govorimo o svim mogućnostima koje pružaju odjeća i obuća. Jedna cipela smeđa, a druga crna, na jednoj nozi čarapa, a na drugoj je nema, umjesto školske torbe mamina torbica...

Očitovanje brzopletosti:

          -    vrlo često je to konfuzan i neorganiziran govor

          -    ograničena je svjesnost svoga govora

          -   povremeno "bolji govor" kada se osobu upozori da malo uspori u govoru ili da više  pazi na govor, da se kontrolira

          -    tzv. "skraćivanje" riječi, i to onih dužih sa suglasničkim skupinama (npr. "parkiralište" skrate u „pakirište“…)

           -    vrlo nerazumljiv govor

           -     obiteljska anamneza - netko u obitelji ili muca ili je brzopletaš

           -     teškoće u učenju koje nisu rezultat smanjene inteligencije ili dijagnosticirane disleksije ili disgrafije

           -     često i neuredan rukopis

           -     smanjena pažnja, koncentracija i vrlo često hiperaktivnost

           -     teškoće s auditivnom percepcijom (teškoća sa zahvaćanjem glasova)

Bradilalija je pojam koji označava pretjerano spor govor zbog organske podloge. Često se javlja kao posljedica organskih oboljenja središnjeg živčanog sustava, a najčešće endokrinoloških oboljenja, a učestala je pojava kod mentalno retardirane djece. Osobe s takvim govorom su inače usporene, trome, nespretne. Ostavljaju dojam lijenosti i nezainteresiranosti. Misaoni procesi su im usporeni, a reagiraju kasno. Kod djece s usporenim govorom treba vježbati motoriku cijelog tijela, a preko nje motoriku govornih organa i samog govora.

 

Poremećajima glasa (disfonija ili promuklost )  mogli bismo nazvati sve ono što smanjuje učinak komunikacije i čini glas manje ugodnim, pri čemu govornik za primjereno jak i ugodan glas troši previše energije (Bolfan-Stošić, 1994.).

Najčešći i učestali  (prisutan u 50-60% školske djece)  poremećaj glasa u dječjoj dobi je promuklost .

S obzirom na njegovu učestalost, te na pretpostavku da je zdrav dječji glas preduvjet za razvoj zdravog glasa odrasle osobe potrebna je pojačana briga o dječjem glasu već od najranije dobi.

Uzrokovana je organskim promjenama na grkljanu, ali i funkcionalnim.

Ovisno o duljini trajanja simptoma, govorimo o:

- akutnoj, iznenadnoj, kratkotrajnoj i prolaznoj promuklosti, nakon odgovarajuće terapije (vezanoj za akutna stanja, tj. upalne bolesti u području grkljana ili cijeloga dišnog trakta, uzrokovanoj virusima, ali i kao posljedica bakterijskih upala i nekih alergijskih stanja). U ovom slučaju promuklost nije jedini simptom i obično je praćena drugim elementima upale.

- kroničnoj promuklosti koja traje dulje vrijeme, nekoliko tjedana ili mjeseci pa i godina.

Promuklost nastaje i kao posljedica različitih organskih promjena na glasnicama. To znači da na glasnicama postoje promjene na sluznici, vezivnom dijelu ili mišićima glasnica ili čak na cijelom grkljanu ili okolnim strukturama. Oblici bolesti mogu biti zloćudni ili dobroćudni.

Poremećaji jezičnog izražavanja – disfazije i afazije dječje dobi

Termin disfazija odnosi se na lakše oblike oštećenja jezika i govora, a afazije na teže. Za djecu se obično upotrebljava termin disfazija, jer u većini slučajeva prognoza bolja negoli kod odraslih. U ove djece često se otkrivaju poremećaji za vrijeme trudnoće, u porodu i poslije poroda, nemali broj ove djece rođen je prije termina, ili je porod bio dug i težak. Svi ti poremećaji mogu uzrokovati disfunkciju kortikalnih i subkortikalnih struktura i putova odgovornih za razumijevanje i produkciju govora. Obilježja govora djece s disfazijom su nedovoljno gramatična ili nezrela rečenica, skučen rječnik, riječi obično ne prelaze tri sloga, značenje riječi se sporije razvija, teško usvajaju apstraktne pojmove, ne koriste vremena.

Gramatičke i morfološke teškoće: pretežno koriste imenice, zatim glagole u trećem licu jednine, teškoće u shvaćanju pojmova jednina-množina, kategorije rodova, ne koriste buduće vrijeme.

Teškoće u strukturi rečenice: rečenica je jednostavna, oblik nepravilan kao i redoslijed riječi u rečenici.

 

 

 

 

 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]

Priloženi dokumenti:
hld logopedski vodic za web.pdf

preskoči na navigaciju